Zlatko Adžijević - Dugi, dragovoljac Domovinskog rata, Lipičanin iz Filipovca, a već godinama Zagrepčanin, je još kao mladić sportu dao sve – i mnogo više od toga. Prije rata, nosio je dres legendarnih odbojkaša Pakrac-Papuka s kojima je stigao do tadašnje 1. B lige, a nakon rata se ponovno vratio na teren, ovaj put s Daruvarom u prvoligaškom društvu novonastale hrvatske lige. Igračku karijeru zaključio je s 35 godina – ne zato što je nestalo volje, već zato što je tijelo, izmučeno ranama i vremenom, počelo slati drugačije signale.

Nakon odbojke nije mirovao. Rekreativno se okrenuo streetballu i godinama s prijateljima nastupao za kultnu lipičku ekipu „Rekovalescenti“. Uz bok pokojnom Borisu Podunavcu, Tomislavu Pleši, Goranu Niklesu i ostalima Zlatko je igrao s istom strašću kojom je skakao za loptom u odbojci, a u natjecanju u tricama, u profesionalnom dijelu lipičkog turnira, dvaput je odnio pobjedu – još jedan dokaz da mu refleksi i preciznost ne blijede s godinama.

Godine 1992., tijekom borbi kod Dubrovnika, kao pripadnik 1. gardijske brigade „Tigrovi“, ranjen je u koljeno. Geler, koji je po njegovom zglobu „šetao“ čak 21 godinu, doslovno mu je izmijenio život – ali ga nije zaustavio. Preporuke liječnika bile su jasne: zaboraviti skakanje, trčanje, sve nagle pokrete. No Zlatko, naviknut živjeti kroz pokret, nije mogao prihvatiti mirovanje kao sudbinu.

Bicikl je isprva bio terapija, ali se ubrzo pretvorio u nešto puno više.

Adžijević danas vozi tri vrste maratona: komemorativne, humanitarne i one najzahtjevnije – brevete. Breveti su vožnje pod međunarodnom biciklističkom regulativom, s preciznim pravilima i strogo određenim dionicama. Da bi se osvojio status super-maratonca, potrebno je u jednoj godini završiti četiri vožnje: na 200, 300, 400 i 600 kilometara. Zlatko je to učinio – tri godine zaredom.

„Sport je moja droga“, rečenica je koju Zlatko Adžijević izgovara bez imalo prenemaganja – tiho, staloženo, gotovo usput. A opet, u tih nekoliko riječi stane gotovo cijeli njegov život. Od prve lopte na odbojkaškom terenu, preko rovova oko Dubrovnika, pa sve do bespoštednih biciklističkih dionica koje danas – u svojoj 61. godini – vozi s više žara nego što ga mnogi dvostruko mlađi imaju u rezervi.

Cijeli članak i fotografije poglredajte na stranicama lipičkog Compasa

Izvor; Compas.com.hr

Fotografija; Compas.com.hr