Berislav Ivošević (24.12.1956. – 29.10.1991.)

Sin Ivana i Katarine, rodio se 24. prosinca 1956. godine u Lipiku. Osnovnu školu završio je u Lipiku, a srednju u Daruvaru gdje je stekao zvanje strojobravara. Imao je stariju sestru Alicu. Od 1977. godine bio je zaposlen u tvornici Studenac. Oženio se Jasenkom Kuhar i s njom imao sinove Andreja i Ivana. S obitelji je živio u Ulici Pepe Prajka 25 (danas Ulica Alojzija Stepinca).
Početkom rata uključio se u obranu Lipika. Kada je krajem kolovoza održan sastanak Kriznog štaba i građana u Vatrogasnom domu, Berislav je preuzeo civilni sektor obrane Lipika, tj. brigu o civilnom stanovništvu. Zajedno s ostalim dragovoljcima čuvao je straže u svojoj ulici. Zbog nedostatka oružja, krajem rujna odlazi u Zagreb i priključuje se, u  policijskoj akademiji u Svetošimunskoj, pričuvnom sastavu MUP-a. Ondje ulazi u sastav postrojbe Orah koja se priprema za odlazak na pakračko bojište. Sa svojom postrojbom 7. listopada dolazi u Pakračku Poljanu.

Zapovjednik je 1. voda 1. satnije. Nekoliko dana sudjeluje u neuspješnim probojima u Lipik i čišćenju sela pod srpskom kontrolom. Noću 11. listopada s dvadesetak suboraca stiže u Lipik. Razmještaju se u Hotelu Lipik s ciljem da se sutradan rasporede po punktovima u južnim dijelovima grada. Kada je neprijatelj u rano jutro 12. listopada ušao u Lipik branitelji iz Hotela Lipik privremeno su ga zaustavili na ulazu u Bakarićevu ulicu te im nanijeli velike gubitke. U tim borbama Berislav se dokazao kao odličan vođa i vrlo sposoban ratnik. Najzaslužniji je što su tog dana branitelji održali položaje u Hotelu Lipik. Nakon cjelodnevne bitke grupa iz hotela se pod njegovim vodstvom povlači u Prekopakru.

Već sutradan se s malom grupom branitelja vraća u neokupirani dio Lipika. Nakon izviđanja
u svojoj ulici u kući Zvonka Ivoševića osniva punkt i postaje njegovim zapovjednikom. Kako
su u narednim danima počeli pristizati novi branitelji raspoređuje ih po novoosnovanim ili već postojećim punktovima. Najzaslužniji je za ustroj nove crte obrane nakon ulaska neprijatelja u Lipik 12. listopada 1991. godine.

Postaje zapovjednik obrane grada. U obavljanju zadaća organizacije obrane, značajnu je ulogu odigralo Berislavovo vojno znanje kao rezervnog oficira JNA. Suborci su ga poštivali i vjerovali mu, a njegovo znanje, iskustvo i srčanost ulijevalo je suborcima dodatnu snagu i samopouzdanje. Pamte ga kao inteligentnog, stabilnog i hrabrog ratnika. Ulijevao je povjerenje i optimizam mnogim pokleklim suborcima.

O kakvoj je osobi riječ najslikovitije govore riječi lipičkog branitelja Vlade Ivičeka:

"Bio sam u grupi pričuvne policije s Beom Barčanom. Uniforme smo zadužili na Zagrebačkom velesajmu, a oružje (uglavnom papovke) u Poljani. Pod njegovim vodstvom, nas 30-ak krenulo je iz Poljane braniti Lipik. Kada smo došli, zatekli smo Berislav Ivoševića koji je s dvadesetak branitelja držao polovicu Lipika. Bero nas je razdijelio po punktovima. Ja sam s dijelom branitelja iz te grupe otišao u kuću Berislava Barčana gdje smo osnovali punkt. Ostale je Bero poslao na punkt kod Podunavca.

U to vrijeme već su kružile priče o Beri, da je vrlo sposoban, da je kod crkve digao tenk u zrak itd. Ja sam na osnovu tih priča očekivao vojničinu, a ono, kad sam ga prvi puta vidio, bio je u kombinezonu u kojem se popravljaju kamioni. Nisam ga poznavao, ali kada sam ga čuo i vidio kako komunicira s nama, odmah sam znao da je pravi vođa i autoritet. On nam je jedini davao korisne savjete, npr. uvijek hodaj rubom staze, gledaj gdje će ti biti prvi zaklon, ako ti netko viče čiji si, odgovori: Naš!

Meni su to bili jako korisni savjeti. Noću je znao otići u park u neprijateljske redove u izviđanje..."