Na današnji dan, 31. listopada 1991. godine, u zagrebačkoj bolnici Rebro preminuo je od posljedica ranjavanja 29. rujna 1991. godine, prvi zapovjednik obrane Lipika – Marijan Žunčić.

Marijan Žunčić (07.02.1960. – 31.10.1991.) Sin Josipa i Marije. Rodio se 7. veljače 1960. godine u Pakracu. Odrastao je u Lipiku. Srednju školu za strojobravara završio je Daruvaru. Oženio se Ružom Mance s kojom je imao sina Antuna, rođenog 1986. i kćer Marianu, rođenu 1987. godine. S obitelji je živio u Ulici Ivana Gorana Kovačića u Lipiku. Bio je zaposlen u lipičkoj staklani.
U političke vode ulazi u jesen 1990. godine kada kao predstavnik svoga dijela Lipika postaje član skupštine Mjesne zajednice Lipik. Na izbornoj skupštini biva izabran u Savjet MZ. Ubrzo se učlanjuj u HDZ. Vrlo aktivno sudjeluje u radu Savjeta. Energično se suprotstavlja srpskom
ekstremizmu.
Njegova kuća postaje okupljalište brojnih domoljuba iz cijelog pakračkog kralja. U njoj se još
u siječnju ‘91. osniva prvi punkt u Lipiku. Većina obrambenih aktivnosti dogovara se ondje. Tu su se počele držati prve straže itd. Krajem lipnja 1991. u dogovoru s Ivanom Šreterom i Đurom Dečakom odlazi na ubrzanu vojnu obuku u Viroviticu. Za vrijeme desetodnevne obuke sudjeluje na vojnoj vježbi u bjelovarskoj Kukavici. Budući da je obuka tajna, morao je otići na godišnji odmor. Kada krajem srpnja Savjet MZ prerasta u Krizni štab, nastavlja biti njenim članom.
Početkom rata postaje neimenovani zapovjednik obrane Lipika. Uz pomoć PP Pakrac iz Kutine nabavlja prve uniforme, zatim oružje. Dijeli ih dragovoljcima u svom dvorištu i tako osniva vod ZNG. Postaje njegovim zapovjednikom. Sve obrambene aktivnosti odvijale su se preko njega.
U njegovoj kući nastaje jedan od najvažnijih punktova u Lipiku. Tamo se dovozi i uskladištuje oružje i oprema iz Poloma. Kada je osnovano Zapovjedništvo u Hotelu Begovača, a njegov šogor Zdravko Mance postavljen za zapovjednika, Marijan preuzima organizaciju i zapovijedanje zapadnim dijelom grada. Na punktu u svojoj kući okuplja skupinu mladih, energičnih branitelja koja djeluje na širem području. U akciji odbijanja neprijateljskog napada, 29. rujna 1991. godine, teško je ranjen. Prevezen je na neurokirurgiju KBC-a Rebro u Zagrebu gdje je preminuo 31.studenog 1991. godine. Pokopan je na Mirogoju u Zagrebu.
Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste
Frankopana s pozlaćenim pleterom te mu je dodijeljen čin bojnika.
91