Sin je Ivke i Josipa. Rodio se u Pakracu 11. rujna 1955. godine.
Odrastao je s obitelji u Filipovačkoj ulici u Lipiku. Osnovnu školu završio je u Lipiku, a srednju građevinsku u Pakracu. Sa suprugom Mirjanom imao je sinove Igora, Dejana i Daria. Bio je zaposlen, poslovođa metalskog kompleksa u DIK-u Papuk.
Prijatelji su ga poznavali po nadimku Buha.
Za vrijeme srpske pobune u Pakracu, 2. ožujka 1991., pomagao je pakračkoj policiji u uspostavljanju nadzora nad gradom.
Nakon toga sudjeluje u organizaciji i držanju straža u Filipovcu. Koordinira obrambene aktivnosti s Policijskom postajom Pakrac. S vremenom postaje glavni organizator i zapovjednik obrane u Filipovcu.
Kada je krajem kolovoza osnovan interventni vod u Filipovcu, službeno je imenovan njegovim zapovjednikom. Sa suborcima odlazi u intervencije u ugrožene južne dijelove Lipika. Često drži straže u Mljekarskoj ulici. Padom vojarne Polom organizira u
nekoliko navrata dopremanje oružja, municije i druge opreme u Lipik i Filipovac. Sudjeluje u
evakuaciji civilnog stanovništva s lipičkog područja. Uz Zdravka Mancea, Abushaala Ibrahima i Marijana Žunčića jedan je od najvažnijih organizatora obrane Lipika i Filipovca.
Prilikom ulaska neprijatelja u grad, 12. listopada 1991., bio je jedan od najaktivnijih branitelja.
Predvodio je posljednji protunapad toga dana kada je i poginuo u bliskoj borbi s neprijateljem.
Njegovo tijelo ostalo je u podrumu kuće Izidora Demartinija kamo su ga nakon stradavanja
prenijeli suborci. Susjed Ilija Tomašević pokopao ga je na oranici iza Demartinijeve kuće. Posmrtni ostatci Franje Sravaša ekshumirani su nakon oslobođenja Lipika. Pokopan je na filipovačkom groblju. Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, Redom Petr