Zdravko Mance (06.01.1959. – 06.10.1991.)
Sin Marije i Petra, rodio se 6. siječnja 1959. godine u Pakracu. Osnovnu školu pohađao je u Prekopakri i Pakracu, a srednju završio u Zagrebu. Kao zavarivač bio je zaposlen u Tvornici Rade Končar u Zagrebu.
Godine 1983. zapošljava se u Industriji stakla u Lipiku. Oženio se Ankicom, rođenom Marin, s kojom je imao djecu Marijanu i Željka.
Uz šogora Marijana Žunčića uključio se u obranu Lipika. Zajedno s njime krajem lipnja preko HDZ-a bio je poslan na ubrzanu vojnu obuku u Viroviticu i Kukavicu kod Bjelovara. Početkom rata bio je stacioniran na punktu kod Marijana Žunčića. Kada je krajem rujna otvoreno Zapovjedništvo obrane Lipika u Hotelu Begovača, postavljen je za njegova zapovjednika.
Suborcima je ostao u sjećanju kao smiren, ozbiljan, stabilan, savjestan, samozatajan i pravičan zapovjednik, uvijek spreman za razgovor. Među prvima je shvatio kakav se brutalan rat vodi i doživljavao ga je potpuno ozbiljno.
Poginuo je 6. listopada 1991. godine prilikom zaustavljanja neprijatelja koji je ušao u Lipik. Sahranjen je na gradskom groblju u Lipiku. Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te mu je dodijeljen čin pukovnika.